ŠTA JE NAMA POLITIKA?

Ne vrijedi kukati na političare. Jedino što vrijedi je da mi budemo bolji.

I ćaća i mater i loš komšija i neprijatelj. Ona se za nas "brine", a mi nju i volimo i mrzimo i pljujemo i hvalimo. Ona je nama i najveći neprijatelj.

Zašto je takva? Zato što smo i loši i lijeni i kukavice i lažovi. Zato što se žito ne vidi od kukolja, zato što žitu ne dozvoljavamo da se razvija, ne njegujemo ga, zato što čim nisi loš — proglasimo te lošim.

Namjerno ne kažem političari, jer mi nemamo političare nego samo politiku, kao najunosniji sport u kome ima malo kvalitetnih koji zaslužuju da budu na rang listi, a svi se takmiče i na kraju svi završe na rang listi.

Žrtva

Dakle, ne vrijedi kukati i žaliti se na političare. Jedino što vrijedi je boriti se da mi kao pojedinci budemo bolji, u nadi da će jednom iz nas izrasti nešto bolje nego danas. Samo ta "žrtva" rješava problem. Naravno, to je dugotrajan proces sa neizvjesnim rezultatom, ali ako imamo i najmanje osjećaja prema pretcima, djeci i unucima — učinićemo i tu "žrtvu".

Ovo pišem u izborno vrijeme samo iz jednog razloga: da se ne nerviramo našim izborima, kojih u suštini nemamo. Kako Hugo reče : "Izaberi jedno, sigurno ćeš pogriješiti."

Oni dobri

Da se oni dobri ne bi baš puno naljutili, moram reći da ih je premalo i da im je uticaj blizu nule. Ne što oni neće, nego zato što je na sceni puno loših čiji su angažman i hrabrost na puno višem nivou nego kod onih malobrojnih kvalitetnih. A oni ne mogu ništa bez naše podrške.

Ne može svaki političar po automatizmu biti loš zato što je stranka loša, odnosno zato što se nama ne sviđa. Moramo podržati kvalitetne, koji se realno žrtvuju za nas jer "glume budalu" u ovom cirkusu od politike. Kada kažem podržati, znam da ćete pitati kako. A ja ću reći: nemam pojma. Ali treba tražiti način, jer drugog puta nema.

Mogu reći, kao neko ko poznaje mnogo političara, da nam je politika gora nego političari. Zašto je to tako, zašto loši pobjeđuju dobre — to je pitanje za sociologe. Izborni sistem nam je nekada davao mogućnost da podržimo dobre, ali smo i to našom prodajom glasova i unutarstranačkim inženjeringom uništili. Što znači da se i dalje krećemo u pogrešnom smjeru.

Dva izlaza

Dugoročni: da se trudimo da budemo bolji. Kratkoročni: da pobjednik izbora, kod onih koji će voditi državu, bolje prosije kadrove i napravi pomak naprijed. Iskreno govoreći, dosadašnji pokušaji pomaka su se vidjeli, ali daleko je to od ozbiljnog pomaka, jer je cilj broj jedan dobiti glasove — a glasove dajemo mi koji smo loši.

Treba nam hitan reset cijele politike, jer nekada smo dobili šator-politiku, a sada se to proširilo na cirkus-politiku. Politika se jednostavno prilagođava glasačima. Dok se mi ne popravimo, za reset nam treba dogovor političara da idemo naprijed — jer realno za to imamo šansu.

A ostaje nam i da onaj gore malo pomogne u našoj borbi.